Crkva
May 21, 2016 Crkva Porodica Mlad se Đorđe zamonašio. Mati Zora mu je bila slabašna, krhog zdravlja, žena ćutljiva i povučena. Nikada nije išla po komšiluku niti su se kod njih u kući raspredale kojekakve priče. Spustila bi jelo na sto tiho se zatim povlačeći u sebe . Soba u zadnjem delu kuće, hladna i bela, uvek sveže okrečena, stari krevet od hrastovine, dva ćilma na zidu i krpare prostrte po drvenom podu. Ležala bi dugo, sama, prekrivena teškim pletenim jorganom od vune, bleda u svojoj lepoti. Jedino društvo joj je bila Biblija. Već godinama je bolovala od neke čudne slabosti organizma i malokrvnosti. Otac je dosta radio u polju i često joj brao koprive i zelje ne bi li se oporavila. Kad bi joj bilo malo bolje, sedela bi u dvorištu i vezla stoljnjake mada joj je sunce dosta smetalo. Otac bi je u tim trenucima nežno pomilovao po dugoj kosi i setno pomenuo dan kada su se iskrali. Seća se od malena Đorđe svog oca kao radnog i poštenog čoveka ...